Rod citrusa broji više različitih vrsta: Limun, pomorandža, mandarina, grejpfrut, fortunela, mineola, (hibrid između mandarine i grejpfruta), budina ruka, citron…Citrusi su sutropske voćke, poreklom iz jugoistočne Azije, odnosno sa područja dalekog istoka (Kina – Indija).

LIMUN Citrus medica:

Koren


Koren limuna je razgranat sa dosta žila i žilica. Razvoj korenovog sistema zavisi od rastresitosti zemljišta, vlage, toplote, mineralnih sastojaka, kao i od priliva ugljenih hidrata iz lišća.
U idealnim uslovima koren jednogodšnje sadnice može razviti žile veličine pola metra za jednu godinu.
Prilikom izmrzavanja grana i lišća korenov sistem je manje oštećen i može se obnoviti odsecanje nadzemnog dela stabla.
Iz korena će se pod povoljnim uslovima ponovo pojaviti mladari.

Stablo

Staablo može izrasti oko pet metara visine, a kruna 2-3 metra, u zavisnosti od sorte i uslova gajenja.

Grane i grančice

One mogu biti:

  • vodopije
  • vegetativne
  • rodne.

Na granama limuna nalaze se trnovi, što je posebno izraženo ko divljeg limuna.

List


List limuna je obično eliptičan što zavisi i od sorte. Veoma je dekortivan i važan za stvaranje organske materije,s toga list treba održavati čistim redovnim spiranjem prašine. Redovno ga treba štiti od raznih štetočina.

Cvet
Cvet limuna je ružičasto beo, ili bledo žute boje, priajtnog mirisa.
Period cvetanja limuna traje do 50 dana pri temperaturi od 17-24` S . Kod visokih temperatura dolazi do masovnog opadanja pupoljaka i cvetova. Cvetovi limuna su dvopolni, ali ukoliko ne dođe do oprašivanja plod ostaje bez semenki (PARTENOKARPNI). Oprašivanje vrše insekti, a u zatvorenom prostoru može se izvesti veštački, mekanom četkicom.

Plod
Plod limuna je okrugao, duguljast, eliptičan, sa manje ili više izraženom sisom – ispupčenjem, što zavisi i od sorte.
Takođe, plod može biti sa glatkom i naboranom korom, sitniji ili krupniji, sočniji ili manje sočan, sa kiselim ili slatko kiselim sokom.
Iz mirisne kore limuna dobija se etarsko ulje koje ulazi u sastav kolonjske vode. Zbog etarskog ulja koje sadrži, kora ploda limuna je gorka.
Plod može ostati na grani do dve godine, pa se može brati po potrebi.

VAŽNIJE OSOBINE LIMUNA

*Stablo limuna može živeti do 500 godina ( u zatvorenom 50-60 godina ).
*Obično počne da rađa između treće i pete godine.
*Jedno stablo od 20 godina može imati i do 1000 zametaka plodova.
*S obzirom na to da je limun zimzelena biljka, vegetacioni period se može produžiti i preko zime u zatvorenom.
*Pri noćnoj temperaturi od 19`S stvaraju se najpovoljniji uslovi za zametanje, rast, održavanje i sazrevanje plodova.

Podloge za limun
Limun se može gajiti na podlozi proizvedenoj iz semena limuna, odnosno na sopstvenom korenu, ili na podlozi dobijenoj iz semena nekog drugog citrusa.
Univerzalna podloga za kalemljenje svih citrusa je PONCIRUS (polulistopadni žbun ili drvo, otporan na hladnoću do -20`S)

Svetlost
Limunu je i preko zime potrebna svetlost.
Ako se limun nalazi u zatvorenoj prostoriji, u vreme tmurnih dana, dovoljno je da upalimo sijalicu.
U proizvodnji se u poslednje vreme, kao dopunska svetlost, koriste fito-lampe.
Usled nedostatka svetlosti dolazi do prestanka svih funkcija.

Voda
Vodi za zalivanje može se dodati kokošije, prevrelo stajsko ili mineralno đubrivo. Limun ne treba zalivati hladnom vodom. Za zalivanje i ispiranje lišća najbolje je koristi kišnicu. Limun koji zalivamo vodom, koja je bogata krečnjakom, obično pati od nedostatka gbožđa.
Požutelo i suvo lišće znak je nedostatka vlage i hranljivih materija.

Zemlja za gajenje limuna
Najpogodnija zemlja za gajenje limuna je trodelna mešavina:
šumske zemlje i humusa, ili čiste baštenske zemlje,
drugi deo treba da bude sitan pesak, rečni mulj ili istruleli
unutrašnji deo vrbe, treći deo treba da bude stajsko đubrivo.

Đubrenje
Đubrenje se može vršiti organskim i veštačkim đubrivom.

Organska
Od organskih đubriva koriste se: pregoreli stajnjak, kompost, živinsko đubrivo, treset i pepeo.

Veštačka
Limun traži sledeće elemente: kiseonik, vodonik, ugljenik, azot, magnezijum, kalcijum, kalijum, sumpor, gvožđe, mangan, bakar, molidben, fosfor natrijum, hlor… *Ugljenik uzima iz vazduha a sve ostalo iz zemlje. Ti elementi mogu se dodavati biljci rastvoreni u vodi pri zalivanju. Može se primenjivati i folijarno đubrenje(preko lista).
Danas se na tržištu mogu naći specijalna đubriva za citruse. *U saksiju se pored biljke mogu stavljati opiljci bakra i gvožđa.*
 

HEMIJSKE MERE ZAŠTITE LIMUNA

Bolesti limuna se mogu podeliti na:
1) Prazitske (uzorci su gljivice, virusi, bakterije i druge štetočine)
2) Neprazitske (nastaju zbog klimatskih faktora ili nedostatka nekog hraniva u zemlji)
Po listu limuna možemo zaključiti od čega boluje ili koji mu hranljivi element nedostje

    1. Listovi otpadaju; suviše su suvi i zemlja i vazduh ili je zemlja suviše vlažna. Treba opipati zemlju i ustanoviti da li biljku treba prosušiti ili zaliti
    2. Biljka tanko raste; suviše je toplo uz stablo. Biljku treba premestiti na hladnije, provetrenije mesto.
    3. Rast prestaje a listovi opadaju; suviše je hladno. Biljku treba premestiti na toplije mesto.
    4. Listovi se uvijaju i postaju smeđi na vrhovima (hladna promaja); biljku treba premestiti na zaštićenije mesto.
    5. Listovi su beli; biljku treba prihraniti.
    6. Bele vunaste naslage na listovima (pomorandžina vaš); naslage treba odstraniti vatom nakvašenom metil alkoholom ili isprati biljku sistemičnim insekticidom.
    7. Smeđi štitasti insekti s donje strane listova; odstraniti ih jednu po jednu komadićem vate natopljene metil alakoholom
    8. Listovi su pegavožuti (lisne buve); prskati sistemičnim insekticidom.
    9. Listovi žuti, kad se biljka dotakne izleću bele mušice (bele vaši); treba prskati insekticidom na bazi remetrina.
    10. Listovi prekriveni čađavom plesni; obrisati plesan vlažom krpom, prskati fungicidom.

Sorte limuna

Lisbon– gaji se na otvorenim i zatvorenim prostorima. Voma je bujan. Raste do 5 m visine, sa mnoštvom lišća. U toku godine cveta više puta. Težina ploda je oko 150 grama plod je duguljastookrugao sa veoma izraženom ispupčenom sisom.

Eureka – Američka sorta čije je stablo osrednje visine i manje bujnosti. U toku godine cveta više puta i redovno rađa. Pogodan je za gajenje na otvorenim prostorima a manje u zatvorenim prostorijama. Plodovi su sa srednje izraženom sisom, lepog izgleda, a kora im je glatka i tanka.

Mesečar – Sorta je prilagođena gajenju u severnim predelima i zatvorenim prostorijama. Kao i ostale sorte, cveta više puta i donosi obilan rod. Kruna je obrasla mnoštvom lišća.
Plodovi su prilično sitni i ne dovoljno sočni.

Majer – Dolazi iz Kine, gaji se u zatvoarenim prostorijama ima veliku popularnost. Ova sorta rano donosi plod. Odlično rađa, dobro podnosi niske temeperature i sproije raste. Kruna mu je manje obrasla lišćem. Veoma je urkasan i pogodan za gajenje u posudama. Plodovi su sočni, s blagim kiselkastim ukusom, glatke i tanke kore, bez izražene sise.

Grozdasti – Pokazao je sve osobine dobre sorte. Karakterističan je po cvetovima zbijenim pri vrhu mladara, a posle cvetanja plodovi su zbijeni kao grozd. Redovno i obilno rađa. Plodovi su sočni i manje kiseli, duguljastoeliptični, s izraženom sisom.

* Pored ovih, postoje i druge manje poznate sorte i hibridi, dobijeni selekcijom i ukrštanjem.
* Limun nije karakterističan za naše područje ali se rado gaji u sobnim uslovima. U Crnoj Gori limun od prirode raste na primorju.

Autor: Radivoje Bulatović