Čovečanstvo je uzgajalo biljke u saksijama hiljadama godina , najčešće zbog potreba u kulinarstvu ili u medicinske svrhe , a izuzetno retko zbog njihove lepote. Kada su biljek uzgajane u saksijama kao deo dekoracije , to je bilo zbog lepote njihovih cvetova ili lišća.
Bonsai se javlja u Kini pre nekih 1500 – 2000 godina. Kako je nastao u Kini , odatle nosi i originalni naziv Penjing. U Japanu se pojavljuje oko 300 godina kasnije.
Prvi kontakti Između Kine i Japana dešavaju se za vreme dinasatije Ćin (221 – 206 BC) , u vreme kada je Budizam predstavljen u obe zemlje preko Koreje.
Zahvaljujući upoznavanju Japanaca sa penjingom , i činjenicom daoni umeju da prepoznaju potencijal neke ideje , koji razvijaju u ozbiljnu stvar , i to do nivoa perfekcije, nastaje bonsai. Glavna razlika između penjinga i bonsaija je u tome što Kinezi to predstavljaju kao minijaturni pejzaž , koji uključuje i postavljanje kamenja , dok se Japanci usređuju na izgled biljke.
Jedan od najranijih dokumenata u Japanu pojavljuje se na jednoj slici na svitku iz 1195 koji se zove Saiđio Momogatari Emaki. Saiđio je bio sveštenik a ovaj svitak sa naslikanom biljkom u posudi je važan simbol njegovog statusa. Bonsai se pojavljuje u Japanu i u starim nalazima Kasuga Šrin koja datiraju iz Kamakura perioda 1192 – 1333 i u još starijim svicima Heian perioda iz vremena 794 – 1191 koji prikazuju scene domaćih aktivnosti gde se vide primerci bonsai-a izloženi u i oko kuća. Crteži iz istog perioda nam pružaju pouzdane dokaze da je bonsai gajen u to vreme. To nam govori da kult gajenja bonsai-a u Japanu postoji već više od 1300 godina.
Popularnost bonsai-a raste krajem devetnaestog veka, kada su mnogi odgajivači primenom unapređenih tehnika počeli da proizvode komercijalne verzije ovog fascinirajućeg minijaturnog drveća. U Japanskom društvu u Londonu, bonsai je predstavljen 1901. a bonsai biljke se pominju u Enciklopediji baštovanstva 1905 godine.
U Zamak Vindzor je prva bosai zbirka doneta 1907. a prva bonsai izložba u Londonu je održana 1909 godine. Izložbe su održavane i u Parizu i drugim glavnim gradovima i izazivale su veliko uzbuđenje svuda gde su viđene.
Tokom II Svetskog rata , Američki vojnici , koji su služili u Japanu , došli su u kontakt sa bonsaijem. Kako im se to dopalo , pojedinci su odlučili da nauče osnove o uzgoju i održavanju , pre nego što se vrate sa bonsai primercima , od kojih su neki i danas živi. U Americi je bonsai , zahvaljujući velikoj populaciji Japanaca u Kaliforniji , popstao još više popularan i odatle je krenuo da se širi po SAD , a kasnije i po celom svetu , tako da danas gotovo da nema zemlje u svetu gde ne postoji interesovanje za ovu živu umetničku formu.

Autor: Nemanja Solarević