Da bismo uspešno presadili drvo i da bi ono nastavilo da se razvija na novom mestu sadnje, potrebno je poznavati neke osnovne principe.
VREME PRESAĐIVANJA

Biljke se presađuju u fazi mirovanja vegetacije odnosno od opadanja listova (kod lišćara) do pred  otvaranja pupoljaka. Taj period se poklapa sa periodom pogodnim za presađivanje četinara.  Uslov za presađivanje je da ne sme biti mraz toga dana pa se zato naj pogodnijim periodom smatra kasna jesen i rano proleće.
Kod sadnica koje su gajene u posudama, gde je busen kompaktan i nema oštećenja žila prilikom presađivanja, presađivanje odnosno sadnja se može obaviti u bilo koje doba godine uz redovno zalivanje posle sadnje.

VAĐENJE BUSENA

Širina korena kod normalnog stabla je odprilike srazmerna širini njegove krošnje.
To ne znači da bi kod na primer drveta čija je krošnja široka  5m, i busen trebao da bude 5h5m.
Zbog toga se u rasadniku vrši redovno presađivanje kako bi orezivanjem korena što više sitnih žila usisnica bilo koncentrisano bliže korenovom vratu. Takva presađivanja mora pratiti i proređivanje krošnje kako bi koren dok se ne razvije mogao da hrani celu biljku.
Vratimo se vađenju busena.
Odredi se krug oko stabla koji će predstavljati busen i oko njega se iskopa rov.
Ako je stablo manje od 2m visine i busen ne veći od 40-50sm, na licu mesta se može uviti u jutanu tkaninu i izvaditi. Ako se pak radi o većim stablima a poznat je primer da je u Americi presađeno drvo staro oko 250 godina, postupak je malo drugačiji.
Ako prethodno nije bilo presađivano, drvo ima širok korenov sistem a žile usisnice su po pravilu daleko od stabla. U tom slučaju se godinu dana ili dve pre presađivanja oko predviđenog busena iskopa rov kako bi se posekle žile koje idu predaleko. Taj rov se zatim napuni hranljivom zemljom.  U tom delu se formiraju sekundarne žile. Posle godinu ili dve oko tog rova se kopa novi rov, dovoljno šitok da čovek može da prođe. Zakivaju se daske dok busen ne bude upakovan kao da je u žardinjeri.
Tada se saseku donje žile i dizalica izdiže stablo.  Sajla se vezije za busen, nikako za stablo da ne bi došlo do oštećenja kore. Još jedan način pogodan za vađenje i transport odraslog drveća je da se umesto drvene oplate postavlja juta i žičana mreža.
SADNA JAMA

Sadna jama se priprama da bude dublja i šira za 30% od busena.
U njoj će se koren razvijati narednih nekoliko godina dok ne pređe u okolnu zemlju.
Najpre se iskopava gornji humusni sloj zemlje i odlaže na jednu goimilu. Na drugu gomilu se stavlja ostatak zemlje. Kada stigne sadnica premeri se visina busena a humusni sloj sa prve gomile se nasipa u jamu dok ne bude njena dubina ista kao i visina busena. Tada se busen spušta, pobadaju se kolčevi i stablo se ankeriše. Važna stvar je da korenov vrat ne sme biti ni ispod ni iznad novog nivoa zemlje. Nego tačno toliko koliko je bio ukopan ranije.
ZALIVANJE

Sadna jama se zatrpava do pola a zatim se sipa voda. Tada se jama zatrpa do kraja a oko nje se formira šanac. Ponovo se zaliva a znak da je dobro zaliveno je kada zemlja prestane da upija vodu.  Zalivanje je neophodno u narednom periodu a povremeno se mora zalivati narednih najmanje godinu dana, kod osetljivijih vrsta i dve godine kako bi biljka mogla da se ukoreni i prebrodi stres nastao prilikom presađivanja.
OREZIVANJE

Po presađivanju orezuje se nadzemni deo biljke kako bi se izbalansirao kapacitet korena i potreba nadzemnog dela za hranom.
KOD ČETINARA

Četinari obično imaju grane do zemlje. Zato je potrebno uvezati ih pre početka iskopavanja busena  kako ne bi došlo do oštećenja. One se odvezuju tek po završetku svih radova.

Autor: Radivoje Bulatović